U četvrtak 10. aprila u pozorišnoj sali Doma kulture biće premijerno izvedena predstava KS Male stvari "Metamorfoze ljubavi" po tekstovima: Sofoklea, Euripida, Šekspira, Strindberga, Čehova, Mek Ginisa, Edvarda Albe, Hesea, Koljade, Simovića i Romčevića, a u režiji Željka Miloševića.
METAMORFOZE LJUBAVI
po tekstovima: Sofoklea, Euripida, Šekspira, Strindberga, Čehova, Mek Ginisa, Edvarda Albe, Hesea, Koljade, Simovića i Romčevića
režija i dramatizacija: Željko Milošević
igraju: Milica Glogovac, Ana Rudakijević, Miloš Lučić, Tijana Đerić, Ana Drašković, Andrea Popović, Milica Milošević, Tijana Babić, Katarina Ćorović, Vanja Kosić, Marija Milanović, Marija Pamučina
kostim i scena: kolektiv
lektor: Olgica Cice
izbor muzike: Miloš Lučić
koreografije: Tijana Đerić i Miloš Lučić
montaža zvuka: Zoran Begenišić
vizuelni identitet: Jovan Mufa Vidaković
ton i svjetlo: Jelena Vukosav
Riječ reditelja:
Živimo vrijeme kada pokloni, čestitke, cvijeće, razgovor, dodir, osjećaji postaju virtualni, a naša intima dostupna svima. Dostupna- dakle, lažna, jer jednostavno više nije intima, jer je, pak, dostupna. Tu nastaje jedan od paradoksa ovog vremena. Vremena koje ćutimo, na koje pristajemo i koje nas izjeda iznutra, iz samog bića, dok mu se prepuštamo kao slamka vjetru. Zašto je tako?! Ne znamo i nemamo krucijalan, rješavajući odgovor. Nemamo ni istinu o ljubavi, jer istina nikada nije crno- bijela i realno sagledana ne postoji kao univerzalna vrijednost. No, imamo potrebu da ne pristajemo na ponuđenu stvarnost i potrebu da se s njom borimo govoreći o ljubavi. Ne o ljubavi kao riječi ispljunutoj iz vilice preživara, u koju se ona, neukusnom upotrebom i habanjem, svjesno ili nesvjesno, pretače. Nerjetko se tako ispljunuta pojavljuje u obliku srca ili medvjedića s natpisima „I love you“, „I miss you“, zloupotrebljena kao „najbolja mama“, „bratska ljubav“ ili neke druge 2-3 riječi koje ne znače ništa. Ne, ne govorimo o ljubavi koja se kupuje, prodaje, nasljeđuje...
Kroz dijelove tekstova velikana dramaturške umjetnosti nastojimo govoriti o ljubavi iz potisnutih dubina i najskrivenijih vrlina čovjeka kao ovozemaljskog bića. Želimo podsjetiti na ljubav za koju se „bori“ najpleminitijim sredstvima i za koju se mre, zbog koje se strada, koja se tvori i njeguje, zbog koje se grade vrtovi, kule hramovi ili se pak odriče poslednjeg cvonjka, zalogaja, udisaja...
Zašto?!? Zato što vjerujemo da će snaga onih koji u sebi mogu gajiti ljubav i nadu stvarati bolje ljude, a da će ti bolji ljudi imati snagu da grade bolji svijet i pobijede trulu sadašnjost. Zato trebamo mnogo više posvetiti LJUBAVI i boriti se za nju, a ne prepuštati se i robovati, govoriti o nekoj svagdašnjoj tričariji, besmislenim serijama, rialitijima, politici, a pogotovo ne o političarima, kriminalcima, globalizaciji, evropizaciji, estradizaciji i sličnim „neminovnostima savremenog društva“, koje samo sa VELIKOM LJUBAVI, LJUBAVIMA, postaje podnošljivo i pobjedivo. Tada i naše životne priče i pojava, vjerujemo, kao i one Ovidijeve, mogu doživjeti METAMORFOZU - preobražaje i otjelotvorenja u drugačija i bolja obličja.
Ova predstava je naš mali, skromni doprinos tom PREOBRAŽAJU.
„Svi kažu da ljubav boli, što je pogrešno. Samoća boli. Odbijanje boli. Gubitak nekoga boli. Želja boli. Sve zbunjuju te male stvari sa ljubavlju, ali u stvarnosti, ljubav je jedina stvar u svijetu koja odbija sve zlo i koja te uvijek iznova učini da se osjećaš dobro.“
Meša Selimović