Predstava Čekajući Marčela, autorskog dvojca Stefano Ričija i Đanija Fortea, trgikomična je priča o dvojici „luđaka“ koji u parku ludnice “ubijaju” vrijeme tako što izmišljaju, igraju životne situacije i priče, pokušavajući da na taj način bar na trenutak pobjegnu od okrutne stvarnosti i sudbine koja ih je zadesila.
Za Tea i Elija, likove ove drame, možemo reći i da su neka vrsta reinkarnacije Vladimira i Estragona, čuvenih Beketovih junaka, i oni se, naime, nalaze u bezizlaznoj situaciji i, kao Vladimir i Estragon, spominju, nadaju se i čekaju nekoga ko se zapravo nikada neće pojaviti. Drama se, na ingeniozan način, kroz njihovu sudbinu zapravo bavi i nama koji smo sa druge strane zida koji okružuje umobolnicu, u kojoj obitavaju junaci drame. Ova predstava nam, u krajnjoj instanci, govori koliko je zapravo tanka linija između normalnog i nenormalnog, normalnih i nenormalnih ljudi u današnjem modernom društvu. Usamljenost i otuđenost današnjeg čovjeka, čak, i nije najgora, već je najbolnija ona otuđenost koja nas razdvaja od sebe u samom sebi.
Poigravajući se komedijskim žanrovima glumci nas vode kroz 5 slika, osvježenih obrtima i peripetijama, u kojima pratimo zanimljivu životnu priču u čijim pasažima svi možemo prepoznati „komadiće“ nas samih.
Premijera predstave je upriličena 04.12.2010. godine.
Na 39. teatarskom festivalu BiH FEDRA 2011. predstava je od strane stručnog žirija proglašena za Najbolju predstavu festivala.
„Marčelo“ je gostovao u više gradova BiH, Srbije, Hrvatske i Slovenije, a izdvajamo igranja na festivalima profeionalnih pozorišta: 6. interdisciplinarnom festu dMs i 31. festivalu pozorišne/ kazališne igare u Jajcu 2012., te igranje u čast nagrađenih na Festivalima amaterskih pozorišta hrvatske na Hvaru i slovenačkih amatera u Postojni...
Ovo igranje u Trebinju je uvertira za mini turneju u Srbiji, a krajem novembra predstava će imati svoja prva igranja van granica ex YU prostora, tačnije igraće se u Češkoj.
adaptacija i režija: Željko Milošević
igraju: Vldan Popović & Željko Milošević
ton i svjetlo: Amel Ugarak