U Bileći je danas potpisan sporazum o početku izvođenja radova na rekonstrukciji vodovodne i kanalizacione mreže.
Ukupna vrijednost projekta koji podrazumijeva i djelimično rješavanje problema oborinskih voda je 4,5 miliona KM.
Sredstva su obezbijeđena kreditnim zaduženjem opštine. Izvođač je firma Eko-euro tim iz Banjaluke. Radovi bi trebalo da počnu krajem septembra.
HercegTV
U organizaciji Opštinske boračke organizacije Nevesinje danas je polaganjem cvijeća na Spomen-kosturnici na Gvozdu obilježen Međunarodni dan nestalih lica i poručeno da proces traženja nestalih Srba treba pokrenuti sa mrtve tačke.
Cvijeće su simbolično pet minuta do 12 položili predstavnici opštine Nevesinje, Opštinske boračke organizacije i Boračke organizacije iz Bileće.
Vršilac dužnosti predsjednika Opštinske boračke organizacije Siniša Šipovac rekao je da na ovaj način Boračka organizacija želi da skrene pažnju na problem u procesu traženja nestalih lica srpske nacionalnosti koji traje više od dvije decenije.
Šipovac je naglasio da Republika Srpska traga za još 1662 vojnika i civila, a u kosturnicama u Banjaluci, Istočnom Sarajevu i Nevesinju nalazi se oko 660 neidentifikovanih žrtava rata.
On je rekao da se na području Istočne Hercegovine traži još 85 lica srpske nacionalnosti, a da se u kosturnici na Gvozdu nalaze posmrtni ostaci 98 neidentifikovanih osoba.
Šipovac je izrazio nadu da će se proces traženja nestalih lica srpske nacionalnosti pokrenuti sa mrtve tačke i da će porodice nestalih konačno pronaći posmrtne ostatke svojih najmilijih.
SRNA
„Za polaznika se namjenjuje plećka. Polaznik skida meso sa pleća i gleda šta „piše“ na njemu za narednu godinu. Gledanje u plećku vrši se i o krsnoj slavi, kada to radi kum ili neki drugi najstariji i najpoštovaniji gost. Po plećki se predviđa kakva će biti nastupajuća godina, da li će biti rata, da li će neko u kući umrijeti, da li će biti štete u stoci, itd“, navodi Velibor Šipovac, autor knjige „Narodni običaji i vjerovanja u Hercegovini“, u dijelu u kome opisuje običaje za najradosniji hrišćanski praznik.
Da se zadržao, ovaj običaj i dan-danas, svi smo svjedoci. Htjeli priznati ili ne, širom Hercegovine, najčešće za krsnu slavu, uvijek se nađe neko od gostiju ko posegne za plećkom. Jedan od ljudi koji voli da pogleda u pleće je osamdesetšestogodišnji Radomir Stijačić sa Klobuka. Grehota ga je nazvati „starina“. Oštrouman, britkog jezika, dobrog zdravlja, vitalan kao mladić, za svakoga ima dobru riječ, šalu, temu za razgovor. Rođen je, odrastao i život proveo u rodnom Klobuku. Radio je u „Hidroelektranama na Trebišnjici“. U braku sa suprugom, od nedavno nažalost pokojnom, proveo je 60 godina. Izrodili su petoro djece. Dva sina i tri kćeri, od kojih danas ima dvanaestoro unučadi i trinaestoro praunučadi.
„Stari ljudi su vazda gledali. Od pamtivjeka. Uopšte, narod je gledo u pleće. Ja sam posmatro ko dijete, a najbolje pleće se pokaže onom, ko je zaklo brava za krsnu slavu i za Božić“, priča nam Radomir Stijačić da se generacijama narod ovog kraja bavi stočarstvom pa, pretpostavlja, da je to razlog nastanku ovog običaja.
„Moj otac i đed nisu gledali. Ja sam učio od ljudi koji bi dolazili kod nas. Interesovalo me je pa bi ja pito. Pa ti kažu. Jer svako pleće ima svoj znak. Svako je različito. Ko ga zna tumačiti. Ja ne znam sto posto sve. Znam dosta. Jer ima ozgar, pleće kad uzmeš, čašica. Ako ima puna čašica, dobro je za kuću. Od čašice prema dole palac koliko fata to se fata kuće, a ovo dolje, e to je drugo. Ako je duguljasto ne valja. More bit smrt ili boles. Vidi se u pleću ako ima i bešika u kući. Sto posto će kazati. Ako ima para bude gučica. Ako je oštro, šteta od ajvana. Nešto će ti ajvan nastradati. U pleću ima i torina. Ako je zatvorena torina-dobro je. Otvorena – ne valja za ajvan. I polje gledaš tu. I ozgar po vr pleća, ako gledaš, vidiš kakvo je. Niz pleće ono dolje što ima crta, e Bogami, to je smrtni slučaj. Ako je dalje, to je bližnjika porodici. Što vata palac, to je lično kuća. Pokaže se na pleću sve. Ako je duguljasta, to je bolest ili smrt, a prije smrt. Ne more tu vala falit nikako. Najbolje je gledat za krsnu slavu ili Božić. Do godinu dana u porodici moreš sve znat šta će bit. Ako je širok put iz kuće – udaće se đevojka, a ako je širok put u kuću – oženiće se momak. To je sto posto. Tačno to bude. Oslika se tačno. I sudbinu svu, sve porodice, za godinu dana moreš po tome da vidiš. Na polju gledaš za krave. Ako su crtice, vala sve vidiš koliko će se krava smaknut“, objašnjava nam koji dio pleća se kako zove i šta znači, jedan od osnivača Udruženja „Borci, dobrovoljci i njihovi potomci sa Klobuka“, dok drži plećku u ruci.
„Pleće je čudo. Vjerujte mi. U mene je u kući bila interesantna stvar. Kad je bio Dejton, na Aranđelovdan, moju krsnu slavu, na pleću se ukazo krs, orginal krs. Pokazivo sam ođe popovima. Dodio bijaše pokojni pop Senko i reče mi: „To je zato što si vjernik“. To je za državu. Orginal krs, da ga crtaš ne bi tako. Žao mi što bacih to pleće. Što ga ne sačuvah, Bože mili! Tačno oni dan potpisali Dejton, a krs na pleću“, čvrsto vjeruje i danas čika Radomir da je to bio dobar znak za Republiku Srpsku.
Stijačići su oduvijek poštovali Crkvu i „držali“ do popa. Radomir se oženio 1957. godine, i za ono vrijeme neobično, ali zasnovao je crkveni brak. Svo petoro djece je krstio. Za Aranđelovdan, sveštenik odvajkada dolazi u kuću Stijačića. Pitamo ga, šta mu kaže sveštenik dok on gleda u pleće?
„Najviše pamtim prota Senka. Najduže je dodio. Gledam ja i pričam šta ‘piše’ u pleću, a on kaže – dobro. Vjeruje on to. Znam ja, nije to po Crkvi, ali vjeruje on. Vjeruje. Vjeruje. E kako je fin to čojek bio. Proto Senko je pravi gospar bio. Malo je takih danas. Rođeni Dubrovčanin. Dodio je kod mene ođe da sjedimo i kad nije krsna slava. Mi smo se dobro slazili. Jer evo što. Za vrijeme komunizma, kad sam se oženio 1957. godine ja sam se vjenčo s popom, tada, u to vrijeme. Nije moglo u crkvi i meni pop došo iz Nišića ođe i vjenčo me u kući. Jes Bogami. I svako dijete pop je meni krstio. I nijedan pop se do sad nije bunio što gledam u pleće za Aranđelovdan“, evocira uspomene čovjek koji je pročitao nebrojeno mnogo knjiga. Kako reče, i u njima je nailazio na priče o gledanju u plećke. Pa tako nas podsjeća na i „Gorski vijenac“ –„Hiljadu sam plećaka oglodao, ali ove ne viđeh nesreće… – piše, između ostalog, slavni Njegoš“.
Radomir tvrdi da je gledanje u pleće najtačnije za Božić i krsnu slavu. Mada brava kolju više puta godišnje, kako kaže, svako je pleće različito. Jer svako ima svoj znak.
„Plećka mora bit od brava, od ovna. Od dvizice ovce ili dvisca ovna. More i janje, ali bolje ovan. Kažu more svaki brav koji zoblje so iz kuće. Ako ne zoblje so iz kuće, ne more se na njemu gledat. Treba bar tri dana da zoblje so kod domaćina. Drukčije ne valja. Isto ko što ne valja gledat u svježu plećku. More se gledat u kuvanu i pečenu. Samo da je dobro skuvana ili ispečena. Samo da se more dobro ogulit. Ako nije dobro ispečena nije je lako ogulit. Ostane meso pri njoj. A kad je dobro skuvana, lako je ogulit. Bolje se vidi na kuvanoj“, priča nam i iskreno priznaje da ne kaže uvijek domaćinu sve što je vidio. Naročito ne, ako pleće pokaže neke ružne stvari, koje ni sam ne želi da čuje.
„Gadno je kazat – umrijećeš i onda kažem ženska ili muška strana nije u redu, neko će se razbolit. Nije lijepo ni kazat svakome da će mu umrijet neko od čeljadi“, obazriv je Radomir jer su bili obazrivi u priči i ljudi od kojih je naučio ovaj običaj.
„Za Aranđelovdan, što je pričao kod nas neki Tomašević, jedanesti mjesec se sve ostvarilo. Lično za našu kuću. On gledo ođe naše pleće. Samo uze pa ga baci. Kaže pokojni otac: „Šta si to Bogati vidio? Veli on: „Ma nisam“. „Ma jesi, Bogami“, veli otac. „Dobro jesam. Veliki požar će biti blizu kuće. Ništa drugo“, reče on. Jedanesti mjesec. Nama sva štala izgore. Bila pod slamom. Ja otišo u Trebinje, kad on ide ulicom pa raširio ruke: „Ooooo Radomire, čuo sam, izgorela ti je štala. Bogu milu fala! A narod viče: „ E ču, oca mu je… šta reče – Bogu milu fala što mu je izgorela štala“, a on veli: „E Bogami sam mislio“, kuća će. Vidio šljeme. To more bit od kuće, a more i od štale. Tačno jedanes mjeseci od Aranđelovdana. Prošlo 50 više godina tome. Još sam radio tada. Kakvi jado moj. Ima više, više. Uuuuu davno. Bogami, davno. Davno, davno, ali istina živa. Pitaj koga god oćeš“, divi se čika Radomir ljudima koji „znaju viđet sve. Ma oće, Bogami, ko iz knjige da čita. Sve će ti kazat. Đe, šta, kako će bit za godinu dana“.
Ovaj domaćin tvrdi da pleće ne valja predati drugome direktno u ruku.
„Ono ga baci pa ga uzmi. Što, ne znam. Baci se na sto pa nek on čojek uzme. Ne valja iz ruke u ruku. Što, to ne znam. Ima to nešto svoje“, naglašava on, dok tvrdi da se ne plaši kad neko za Aranđelovdan gleda u njihovo pleće. Kaže vidi i on sam, a i sin Milivoje dosta dobro zna: „Nemam se šta bojat. Ako je lijepo, lijepo je. Ako nije, … Samo fala Bogu, dosle je vazda lijepo bilo“.
Radomir Stijačić se nikad nije zamjerio nikome. Pa ni zbog gledanja u pleće. Svjestan je da veliki broj ljudi ne vjeruje u ovakve stvari. I samom su mu govorili: „Ma šta koščina zna!“ No, on samo želi da sačuva običaj svog kraja, kao što to čine i mnogi drugi domaćini ne doživljavajući ovo kao gatanje.
Dijelovi plećke (sakupio Neđo Marić)
I vjernici i sujevjerni!
„Hercegovci tvrde da su vjernici, ali su istovremeno i jako sujevjerni. Zanimljivo je da mnogo sujevjerja pokazujemo baš za najveće vjerske praznike poput krsne slave i Božića kad npr. gledamo u pleće, ali i prilikom vjerskih obreda na krštenju i vjenčanju, kad npr. prenosimo mladu preko praga. Konkretno, gledanje u pleće postoji u svim krajevima Hercegovine. Prenosi se najčešće s koljena na koljeno i zato se poštuje“, ističe Sonja Milišić, sociolog.
Pleće – eksponat u Muzeju Hercegovine
„I danas, u 21. vijeku, dosta ljudi vjeruju u ono što su naslijedili od svojih predaka. Jedno od takvih vjerovanja je gledanje u pleće. I naravno da postoji ljudi koji znaju to da rade. Moram posebno naglasiti da je to vjerovanje vezano za plećku od jagnjeta ili od brava i da je običaj vezan za Božić. Skoro, da ne postoji u Hercegovini porodica koja ne zakolje „veselicu“ za Božić. Ljudi, koji su ovo znali i oni koji danas to znaju su jako načitani, inteligentni i svestrani ljudi. I pored toga što su neki završili samo par razreda osnovne škole. U Muzeju Hercegovine, u postavci „Život i kultura Hercegovaca s kraja 19. i početka 20. vijeka“ ima posebna vitrina u kojoj su predstavljeni običaji i vjerovanja, gdje je izložena i sama plećka od Božićne veselice. To je još jedan od dokaza da taj običaj postoji u našim krajevima. I zato što su Hercegovci pretežno bili stočari. Prosto su živjeli sa prirodom i u prirodi i prihvatali su predskazanja da zaštite stoku, jer su od nje živjeli. Ovo vjerovanje očuvano je do dana današnjeg, a samo gledanje u plećku najčešće je na krsnim slavama“, naglašava Božana Đuzelović, viši kustos etnolog Muzeja Hercegovine.
Jelena Kovačević/Glas Trebinja
U Biogradu kod Nevesinja danas je završena posljednja dionica pristupnog puta do mjesta gdje će biti izgrađena brana „Pošćenje“ za potrebe HE „Dabar“ i sistema „Gornji horizonti“.
Duž trase puta postavljen je cjevovod i optički kabal tako da su svi energetski objekti dobili adekvatnu infrastrukturu potrebnu za dalji tok projekta.
Ozvaničenju završetka ove faze radova na izgradnji HE „Dabar“ prisustvovali su predstavnici Hidroelektrana na Trebišnjici, opštine uprave i javnih preduzeća.
Tehnički direktor u HE „Dabar“ Željko Zubac podsjeća da je ukupno urađeno tridesetak kilometara pristupnih puteva .
− Asfaltiranjem posljednje dionice u dužini od 1.400 metara povezana je buduća brana „Pošćenje“ sa regionalnim putem Nevesinje – Berkovići, dok je put iz pravca Nevesinja ranije završen − rekao je Zubac. On je naglasio da su istovremeno svi energetski objekti i lokalno stanovništvo dobili vodu i optički kabl.
Izvršni direktor za proizvodnju i tehničke poslove u HET-u Ilija Tamindžija naglašava da se radovi na projektu izgradnje HE „ Dabar“ izvode planiranom dinamikom i da nema kašnjenja.
− Trenutno se vrši eksproprijacija za izgradnju brane u što je uloženo oko milion maraka, a nastavak radova očekujemo po dobijanju građevinske dozvole − pojasnio je Tamindžija.
On je dodao da će završetkom višenamjenskog projekta „Gornji horizonti“ koji podrazumijeva vodosnabdijevanje, navodnjavanje i proizvodnju struje standard stanovništva na ovom području biti podignut na mnogo veći nivo.
−HET će uložiti dva miliona maraka za nastavak izgradnje vodovoda prema Nevesinju, a jedan dio će finansirati Vlada RS i opština Nevesinje tako da će ovaj kraj konačno riješiti istorijski problem vodosnabdijevanja − istakao je Tamindžija.
Načelnik opštine Milenko Avdalović kaže da je svaki segment projekta „Gornji horizonti“ značajan za Nevesinje.
− Pristupni putevi, prateći objekti, vodovodna mreža, formiranje akumulacije, navodnjavanje i sve ono što prati ovaj životni projekat imaće pozitivan uticaj na stanovništvo opštine − ističe Avdalović izdvajajući da je vodosnabdijevanje sa Udbine trenutno prioritet opštinske vlasti.
Redovni radovi na izgradnji HE „Dabar“ odvijaju se prema planu.Pristupni tunel „Straževica“ je završen, a trenutno se vrši iskop glavnog tunela sa tri napadne tačke.
U narednom periodu pored ugovorenih radova na tunelu intezivno će se raditi na pronalaženju finansijske konstrukcije, odnosno investitora za ostale objekte sistema HE „Dabar“.
Izvor: Radio Nevesinje
Radnice tekstilnog pogona “Trendteks” Bileća danas su obustavile proizvodnju, solidarišući se sa 10 koleginica koje su dobile otkaz.
Rukovodstvo je juče radnicama saopštilo deset imena žena kojima neće biti produžen ugovor, uz obrazloženje da su imale najmanju normu.
Jedna od otpuštenih radnica, Snežana Gaćinović kaže da su obaviještene da nije produžen ugovor jer nisu ispunile normu i da idu na biro.
“Normu je ovdje nemoguće ispuniti. Ovdje smo svi došli da zaradimo i da se borimo. Izgubila sam pravo i na dječiji dodatak, jer je jedan iznos prikazan u firmi, drugi na banci, a treći na papirima u Poreskoj upravi”, kaže Gaćinovićeva.
Njena koleginica Zora Tamindžić ističe da rukovodstvo uvijek ima svoje razloga i da su oni unaprijed smišljeni.
“Na spisku za otpuštanje nas je bilo više od 30 radnica, a spisak se sveo na nas deset. Mi smo od početka u podređenom položaju u odnosu na Doboj. Oni nas uvijek proglašavaju neradnicima, a ovdje se radi”, kaže Tamindžićeva i dodaje da je u bilećkom pogonu velika razlika u platama i da se kreće od 200 KM do 600 KM, jer je tako posao organizovan.
U bilećkom “Trendteksu” radi oko 80 radnica.
Rukovodstvo preduzeća nije željelo da komentariše navode radnica.
(Srna)
Radnice bilećkog tekstilnog preduzeća "Trendteks", njih oko 90, od danas je bez posla, a knjižice će im zvanično biti uručene sutra, potvrdile su zaposlene u ovom preduzeću.
Nakon dvije godine rada, bilećki pogon zatvorio je vrata, a radnice smatraju da je ovo unaprijed smišljen scenario i da su bez ikakvog obrazloženja dobile otkaze iako su bile voljne da rade.
Radnice kažu da ih je upravnik pogona Milan Birač juče usmeno obavijestio da su ostale bez posla.
Radnica Zora Tamindžić rekla je novinarima da je cilj rukovodstva bio da zatvore pogon, napominjući da su već nekoliko mjeseci slušale takve priče.
Ona je navela da su žene danas potpisale ugovor za avgust, napominjući da to njima ne znači ništa, već samo rukovodstvu da bi završilo administrativni dio posla.
"Uvijek smo dobijale ugovore na mjesec dana, kao da smo sezonski radnici", kaže Tamindžićeva i dodaje da nikada nisu dobili ugovore na tri mjeseca i da zato sada nemaju nikakva zakonska prava.
Ona je dodala da bi se ponovo vratile na posao samo kada bi bile izvršene korekcije poslovanja, odnosno normi, ističući da je bilo nepravde jer je neko imao platu 200 KM, a neko 600 KM.
Radenka Baćević kaže da su zaposlene u pogonu vrijedne žene koje su samo željele da rade i da im nije poznat stvarni razlog otpuštanja s posla.
"Mi jesmo podržale naših 10 koleginica koje su prije nekoliko dana dobile otkaz zbog neispunjavanja norme, ali kako i ne bismo. Ništa mi nismo bolje radile od njih, zbog čega smo i obustavile proizvodnju", rekla je Baćevićeva i dodala da to ne može biti razlog otpuštanja s posla.
Milena Dangubić kaže da je strašno to što je nakon tri godine rada u tekstilnoj industriji ostala bez posla i što sada ide na biro.
Radnice "Trendteksa" su prije nekoliko dana obustavile proizvodnju solidarišući se sa desetak koleginica kojima je dat otkaz zato što, kako im je rečeno, nisu ispunile normu.
U bilećkom pogonu "Trendteksa" radilo je šezdesetak radnica, a tridesetak u administraciji i na drugim poslovima.
Rukovodstvo preduzeća ponovo nije željelo da komentariše navode radnica.
SRNA
Nakon dugogodišenjih problema sa vodosnabdijevanjem, stanovnici Nevesinja napokon će dobiti kvalitenu vodu za piće.
Restrikcije, voda sumnjivog kvaliteta, samo su neki od problema sa kojima se stanovnici svakodnevno suočavaju. Naredne godine - ovim problemima trebalo bi da dođe kraj. U Zovom Dolu počela je izgradnja cjevovoda, a voda bi se koristila sa vodozahvata Udbina.
Krak cjevovoda izgrađen je u okviru projekta HE Dabar, a novi vodovod bio bi priključen na čvorište u Zovom Dolu. Novi vovovod snabdijevaće vodom prateće objekte elektrane i potrošače u Nevesinju.
- Ovo je prvi prioritet Nevesinja. Ovim će biti riješen problem. Sa vodom iz Јame Udbina mi se snabdijevamo vodom iz jezera Alagovac. Ta voda nije ispravna - kaže načelnik Opštine Nevesinje Milenko Avdalović.
Da bi zadovoljili kvalitet vode sa vodozahvata Alagovac, Opština i Ministarstvo finansija raspisali su tender za izgradnju Fabrike vode.
- Postrojenjem za prečišćavanje vode na jezeru Alagovac smatram da ćemo konačno riješiti vodosnabdijevanje Nevesinja - naveo je direktor ЈP Vodovod Nevesinje Slaviša Soknić.
Vodovod iz pravca Udbine, jedan je od dva distributivna voda, iz koga bi Nevesinjci dobijali vodu. Gradiće se fazno, a u projekat su zajednički ušli preduzeće Hidroelektrane na Trebišnjici, Opština Nevesinje i Vlada Republike Srpske.
- Vjerovatno ćemo praviti veliki bazen, odakle bi se voda distribuirala u već postojeću vodovodnu mrežu u Nevesinju - dodao je Avdalović.
- Mi radimo cjevovod prema Nevesinju. Sljedeća faza, od planiranih dva miliona u ovoj godini, da se realizuje, do Nevesinja, do centralnog rezervoara - naglasio je izvršni direktor za proizvodnju i tehnička pitanja ZP HET a.d Trebinje Ilija Tamindžija.
Da bi bio priključen na postojeći vodovodni sistem, biće urađen poseban projekat. Dužina nove, primarne mreže je oko petnaest kilometara, a planirano ja da, sa Fabrikom vode, u funkciju bude stavljen do narednog ljeta.
RTRS
Načelnik opštine Bileća Miljan Aleksić rekao je da je danas razgovarao sa rukovodstvom “Trendteksa” i otpuštanju devedeset zaposlenih iz ovog tekstilnog preduzeća, poručujući da pogon mora nastaviti sa radom, ako ne sa ovim, onda sa novim poslodavcem.
Nakon sastanka održanog u zgradi u kojoj je smješten “Trendteks”, Aleksić je izjavio novinarima da se ne može dozvoliti da propadne pogon koji je najmoderniji u BiH, napominjući da radnice koje su obučene za posao mogu da odgovore svim zahtjevima.
“Radim na rješavanju problema. Razgovaraću i sa predstavnicima nadležnih institucija šta je najbolje da se učini”, rekao je Aleksić, napominjući da on nema uvid u rad privatne firme “Trendteks”, ali da je uvijek bio spreman da pomogne, koliko je mogao.
On je isključio mogućnost bilo kakve krivice radnica što su ostale bez posla.
Predsjednik Opštinskog odbora SDS-a Bileća Goran Bošnjak posjetio je “Trendteks” nakon čega je rekao da je “sramota da toliki broj radnica ostane na ulici”.
On je istakao da je strašno za bilo koju opštinu, a ne za ovako malu i siromašnu, da devedeset zaposlenih u jednom danu ostane bez posla.
“Vlada Republike Srpske bi trebalo da iznađe i ponudi rješenje za radnice, jer je ona i pokretač ovog projekta, koji je i opozicija prvobitno podržala, ali i iskazala sumnju u njegovu realizaciju”, rekao je Bošnjak.
On je izjavio novinarima da je krajnji epilog projekta – sumnjivo potrošeni novac, a radnici na birou.
Tehnički direktor proizvodnje Milan Birač Srni je rekao da su radnice imale redovnu platu i uplatu doprinosa. Razloge za otkaz nije želio da komentariše.
Devedeset zaposlenih u “Trendteksu” danas je ostalo bez posla u ovom tekstilnom pogonu, a sutra će im, kako su rekle, biti i zvanično uručene radne knjižice.
SRNA
Državljani Sjeverne Afrike sve su češći gosti Hercegovine u zadnjih mjesec dana. Alžirci, Libijci, Marokanci pa čak i Kubanci bez ličnih dokumenata sreću se u pograničnim mjestima ove regije.
Samo u proteklih dvadesetak dana policija je uhvatila preko 60 migranata. Bez problema preko brda i kroz krš iz Crne Gore pređu na prostor Hercegovine.
Iako se čini da preko hercegovačkih brda i kroz hercegovački krš nije lako preći, minigranti se vješto snalaze. Najviše im pomaže mobilni telefon i navigacija.
Pored novih tehnologija migrantima vrlo često u pomoć priteknu i oni koji na ovaj način zarađuju. U policiji o tome ne žele pričati, ali kažu da znaju putanju kojom idu do željene destinacije.
“Možemo da kažemo da to ide od Podgorice preko Nikšića, pa u Gacko, a onda Trebinje, Sarajevo pa sve tamo do Zenice”, kaže portparol PU Trebinje.
Posla sa migrantima pored graničnih policajaca ima i policija RS, a najviše Gačani. Nezvani gosti čuvarima reda se puno ne odupiru. Svi na kraju završe u Imigracionom centru u Istočnom Sarajevu.
“Do sada nismo imali slučajeva da je neko od njih pokazivao znake aktivnog otpora. Što se tiče saradnje u svojim izjavama vrlo jasno i precizno navode zemlje u koje bi najradije otišli, tačnije u zemlje Zapdne Evrope”, rekao je Aleksandar Krsmanović, komandir jedinice Granične policije Trebinje.
Njemačka i i Italija su konačne destinacije do kojih se želi doći. Povećan broj ovih lica za sada nije zabrinuo bezbjednjake BIH i RS.
Ne može se reći da je ovo nova ruta, ovo su klasične pojačane ilegalne migracije”, kaže Dragan Mektić, ministar bezbjednosti BiH.
“Pa za sada nije još uvijek zabrinjavajuće, a za dalje ćemo vidjeti. Može biti zabrinjavajuće”, rekao je Darko Ćulum, direktor Policije RS.
Najviše su zabrinuti mještani pograničnih sela, kažu nije svejedno kada u sred noći vide baterijske lampe nedaleko od kuća. Zbog svoje bezbjednosti i komšijskih odnosa pred kamere neće. U policiji kažu da još nije vrijeme za paniku i veće grupe migranata. Za sada se kreću u grupama od najviše 8 članova.
ATV
BILEĆA I Udruženje veterana 7. izviđačko-diverzantskog odreda Hercegovačkog korpusa u subotu, 9. septembra obilježiće dan jedinice i 25 godina od formiranja odreda u kasarni u Bileći.
Sedmi izviđačko-diverzantski odred Hercegovačkog korpusa je bio specijalna jedinica, sastavljena od vojnika iz svih hercegovačkih opština, vojnika koji su do rata živjeli u Mostaru, Konjicu i Sarajevu, kao i od dobrovoljaca iz Srbije i Rusije. Odred je učestvovao u borbama u zoni Hercegovačkog korpusa, ali i na drugim ratištima.
Okupljanje pripadnika odreda i gostiju je u 9 časova ispred crkve u krugu kasarne u Bileći, gdje će biti služen parastos i polaganje cvijeća za poginule i umrle pripadnike odreda, zatim postrojavanje i obraćanje, i zajednički ručak u restoranu Stari dom.
Radio Trebinje
Na području Hercegovine medvjedi sve češće uništavaju pčelinjake, a u protekla dva mjeseca stradale su desetine košnica, rečeno je Srni u Udruženju pčelara Republike Srpske.
Posljednji napad dogodio se u blizini graničnog prelaza Zupci, od Trebinja prema Herceg Novom, gdje je medvjed uništio tridesetak košnica.
Medvjed se spušta i iznad sela Grab. Pčelar Zoran Sorajić ispričao je da je ostao bez devet košnica, a medvjed je uništio i nekoliko košnica kod Obrada Ninkovića, te pojeo oko 40 kilograma meda.
Ninković, koji je predsjednik Skupštine Udruženja pčelara Republike Srpske, kaže da su mu košnice bile u opštini Gacko, a sumnja da mu je pčelinjak "posjetila" mečka sa mečićima.
Prema njegovim riječima, u pčelinjak je stavio tranzistor, jer je čuo da medvjedi bježe od zvukova, što se pokazalo kao tačno, jer je medvjed dolazio do pčelinjaka, ali nije ulazio unutra.
Ninković, kao i ostali pčelari koji su pretrpjeli štetu, navode da problem predstavlja to što su medvjedi zaštićene životinje, a prave veliku štetu pčelarima koji moraju sami da se nose sa ovim problemom.
SRNA
Policijska stanica za bezbjednost saobraćaja Trebinje je danas, 12. septembra 2017. godine, u Osnovnoj školi „Sv. Vasilije Ostroški“ je u 8 časova održala jedan školski čas na kome je kroz crtane filmove djeci pokazala kako se pravilno prelazi ulica, bilo da ima semafor ili je samo pješački prelaz. ž
Sa policijskim službenicima je bio i trebinjski dječiji pjesnik, Rajko Tanasijević koji je kroz dječije pjesmice pokazao šta je zebra, a šta semafor.
Takođe, Policijska stanica Bileća je u Osnovnim školama „Sveti Sava“ i „Petar Petrović Njegoš“, održala predavanja za bilećke prvake kojima je na njima prilagođen način objasnila zašto je potrebno da se svi pridržavamo saobraćajnih propisa.
Slična predavanja će biti održana i u ostalim opštinama istočne Hercegovine.
Predavanja za prvake su dio preventivno-represivne akcije „Zaštitimo djecu u saobraćaju“ koju policijski službenici Policijske uprave Trebinje realizuju u mjesecu septembru.
Policijska uprava Trebinje apeluje na sve učesnike u saobraćaju da poštuju saobraćajne propise i saobraćajnu kulturu.
Trebinje danas
LJUBINJE I U Ljubinju će sutra biti organizovano humanitarno sportsko veče za oboljelog Luku Bajata, đaka prvog razreda Osnovne škole „Sveti Sava“.
Mali Luka, zbog komplikacija na urinarnom traktu, treba da bude hitno operisan na Institutu za majku i dete u Beogradu, gdje je hospitalizovan.
Njegovi roditelji su nezaposleni, imaju još troje djece, i građani Ljubinja već nekoliko dana organizuju brojne akcije pomoći ovoj porodici.
Humanitarno veče, na kojem će biti igrana odbojkaška i fudbalska utakmica, organizuju Odbojkaški klub „Ljubinje“ i Klub malog fudbala „Ljubinje“, koji će se za pomoć dječaku Luki na terenu, od 18 do 21 čas, nadmetati sa veteranima ljubinjskog odbojkaškog kluba i fudbalerima trebinjskog „Leotara“.
Cijena ulaznice je jedna marka, uz mogućnost i većih novčanih priloga, a sav prihod će biti uplaćen za liječenje Luke Bajata.
Radio Trebinje
U Bileći je danas u 67. godini umro Čedomir Zeno Popović, ovogodišnji dobitnik Vidovdanske povelje ove opštine i nekadašnji komandant čete poznate kao "Zenova četa".
Popović će biti sahranjen sutra u 14.00 časova na groblju u Petrovićima u Crnoj Gori.
Popoviću je Vidovdanska povelja za 2017. godinu dodijeljena za izvanredne rezultate u obrazovanju i vaspitanju mladih generacija, za čuvanje i napredak kulture Bileće i srpskog naroda uopšte.
Diplomirao je arheologiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, a magistarske studije završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Radio je kao kustos u Zavičajnom muzeju u Bileći, jedno vrijeme kao profesor istorije umjetnosti i latinskog jezika u bilećkoj gimnaziji.
Bio je načelnik Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Hercegovine od 1997. do 2004, kada ga je visoki predstavnik na sedam i po godina ostavio bez posla i bilo kakvih primanja, uz veoma ograničenu slobodu kretanja.
Za vrijeme oOadžbinskog rata bio je komandant jedne od najuglednijih vojnih jedinica koja je sve vrijeme intervenisala na prvim borbenim linijama.
Autor je značajnog broja radova u naučnim i muzeološkim publikacijama.
Objavio je dragocjenu monografiju "Manastir Kosijerevo" i knjigu "Hram Svetog arhangela Mihaila na Stražnici u Petrovićima".
Godine 1996. odlikovan je Ordenom Miloša Obilića, što je bio nastavak herojske porodične tradicije u kojoj se isticao i Zenov djed Luka Popović, nosilac višestrukih odlikovanja iz ustaničkih ratova od 1875. do 1878.
Episkop budimljansko-nikšićki Јoanikije dodijelio mu je 2016. Arhipastirsku gramatu.
Izvor: SRNA
LJUBINJE │ Na Humanitarno – sportskoj večeri za pomoć šetogodišnjem Luki Bajatu, organizovanoj sinoć u sportskoj dvorani „Borovik“ u Ljubinju, prikupljeno je 1356 konvertibilnih maraka.
Dvije sportske priredbe – odbojkašku, u kojoj su Veterani OK Ljubinje savladali podmlađeni prvi sastav OK Ljubinje – Bankom sa 3:1 i fudbalsku utakmicu – u kojoj je domaći Klub malog fudbala Ljubinje sa 8:3 nadigrao ekipu Kluba malog fudbala Leotara iz Trebinja, pratilo je oko 400 gledalaca. A na kraju su i akteri na terenima i posmatrači iz gledališta zadovoljni napustili sportsku dvoranu.
Iako, naravno, rezultati ovakvih utakmica nisu u prvom planu, moramo reći da smo u oba susreta viđeli mnogo lijepih i maštovitih akcija i da je publika uistinu imala dosta prilika da zagrije dlanove, rekao nam je na kraju Miladin Rudan, sekretar Odbojkaškog kluba Ljubinje – Bankom, napominjući da su ovu Humanitarsno – sportsku veče zajednički organizovali Klub malog fudbala Ljubinje i odbojkaški klub.
I Rudan i kapiten Kluba malog fudbala Ljubinje Zoran Sorajić zajednički su izrazili zahvalnost fudbalerima Leotara koji su doputovali iz Trebinja i uključili se sportski i ljudski u ovu humanitarnu akciju.
Novac sakupljen od ulaznica i drugih novčanih priloga biće proslijeđen šestočlanoj porodici Bajat iz Ljubinja, čijem je najmlađem članu – šestogodišnjem Luki – kao što smo već javljali, naglo pozlilo već prvog dana po polasku u školu i koji se zbog komplikacija na urinarnom traktu nalazi na hospitalizaciji u Beogradu.
Žarko Janjić/Radio Trebinje
U zgradi opštinske uprave u Nevesinju danas je otvoren višenamjenski Društveni centar.
Opština Nevesinje jedna je od 24 jedinice lokalne samouprave u kojima UNDP sprovodi projekat jačanja uloge mjesnih zajednica. Riječ je o zajedničkom projektu švedske i švajcarske vlade, u okviru kojeg je uređen i opremljen i ovaj društveni centar.
Istovremeno se sprovode i brojne druge aktivnosti, a cilj je da stanovništvo aktivnije koristi usluge i mogućnosti mjesnih zajednica koje su njihova spona sa lokalnom upravom.
Do sada je za šest seoskih mjesnih zajednica u opštini Nevesinje u okviru ovog projekta izdvojeno 109.000 KM, a opština je sufinansirala sa 40.600 KM. Novi društveni centar koristiće svima.
- Ovaj centar će koristiti mjesne zajednice, nevladin sektor, a prilagođen je i osobama sa invaliditetom - rekao je načelnik opštine Milenko Avdalović.
U Nevesinju se uređuje i infrastruktura- putevi i vodovodi, sve mjesne zajednice dobile su i modernu informatičku opremu, a sve u cilju intenzivnijeg povezivanja mjesnih zajednica i opštine, kaže Maida Ganibegović, voditeljka projekta ispred UNDP.
Kroz održane forume stanovnici mjesnih zajednica, koje su obuhvaćene programom, mogli su da delegiraju projekte koji su značajni za tu sredinu.
Za finansiranje sličnih projekata u 24 lokalne zajednice u Bosni i Hercegovini posredstvom UNDP ukupno je izdvojeno 14,5 miliona KM.
RTRS
Radnik Rudnika i Termoelektrane /RiTE/ Gacko čiji su inicijali M.Š. povrijeđen je danas prilikom obavljanja elektro-radova na traf-stanici u tom preduzeću, potvrđeno je Srni u RiTE Gacko.
Nesreća se dogodila u 13.20 časova.
Povrijeđeni radnik je u svjesnom stanju prevezen u Bolnicu Trebinje na dalje posmatranje i pretrage.
U Bolnici Trebinje Srni je potvrđeno da je povrijeđeni smješten na Odjeljenje intezivne njege.
SRNA
U Trebinju i Ljubinju uskoro bi trebalo da počne izgradnja savremenih sistema za navodnjavanje. Narednog proljeća, navodnjavaće se veći dio površina, od planiranih 1.300 hektara zemljišta. Nosilac projekta, putem kredita Svjetske banke, je Ministarstvo poljoprivrede, uz učešće lokalnih zajednica.
Budući sistem za navodnjavanje, u Trebinju, sa tri vodozahvata tehničke vode, obuhvatio bi nešto više od hiljadu hektara Trebinjskog polja, sa svim selima, njegovim obodom. Vrijednost projekta je 5,8 miliona maraka. Radovi bi trebalo da krenu do kraja mjeseca. Dužina distributivnog cjevovoda, u prvoj fazi, je 9,5 kilometara.
"Realizacijim ovog prijekta dobićemo savremen sistem za navodnjavanje sa kontrolom koj će se vršiti na jednom mjestu. Radi se o skada sistemu sa pregledom stanja gdje i koliko se troši vode, a dobićemo i daljinsko očitavanje potrošnje", istakao je Duško Vujović, rukovodilac sektora za proizvodnju i upravljanje vodama ZP HET a.d.
U većem dijelu, proizvodnja je zavisila od kiše. Tamo gdje je postojala mogućnost, navodnjavanje se obavljalo zastarjelim sistemom otvorenih kanala, privremenim ili improvizovanim sistemima internih cjevovoda.
S obzirom na to da nosi višestruke efekte i da će biti prepoznati kroz otkupne stanice koje treba da kompletira gradski Agrarni fond, projekat su podržali Gradska uprava, Hidroelektrane na Trebišnjici i ЈU „Vode Srpske“. Rok za izgradnju sistema je godinu dana.
"Nakon toga biće stvoreni preduslovi da se zatvori lanac između proizvodnje i otkupa, i da svrha ovog projekta u potpunosti opravda i povećanje prinosa u poljoprivredi", naglasio je Radenko Drašković, načelnik odjeljenja za privredu Grada Trebinja.
Za razliku od Trebinja, Ljubinjci će, kroz isti način finansiranja, problem navodnjavanja riješiti izgradnjom akumulacije od 250.000 hiljada kubnih metara, sa 13,5 kilometara cjevovoda i devet potisnih pumpi, uglavnom za površine koje su obuhvaćene proizvodnjom.
Čedomir Ćuk, načelnik odjeljenja za privredu i finansije Opštine Ljubinje istakao je činjenicu da je ovo izrazito bezvodan kraj, a sa sistemom za navodnjavanje mogle bi se, dodaje, proširiti vrste proizvodnje, uvesti nove, koje će postići veći i kvalitet i kvantitet.
Vrijednost ljubinjskog sistema za navodnjavanje je tri miliona maraka, a uskoro bi trebalo da bude poznat izvođač radova.
RTRS
Popovo polje predstavlja jedan od većih paradoksa u i onako paradoksalnoj i nelogičnoj Bosni i Hercegovini. Veliko prostranstvo sa najplodnijom zemljom u regiji koje je udaljeno od mora desetak kilomatara vazdušne linije, danas je skoro potpuno pusto i nenaseljeno.
U normalnim okolnostima i svakoj iole uređenoj zemlji očekivali biste sve potpuno drugačije, da plodna dolina u istočnoj Hercegovini bude generator razvoja cijele države. Ovako je samo prazan prostor sa sjećanjima i pokojim starcem koji pamti dane kad je bilo života na obalama Trebišnjice, koja je i sama u Popovu polju dobrim dijelom nestala.
Jedna od najplodnijih podloga u jugoistočnom dijelu Evrope, sa obiljem vode, dovoljan je preduslov za postojanje razvijene poljoprivrede, a blizina mora, koje je doslovno s druge strane brda, okruženost Dubrovnikom i Trebinjem te blizina Mostara mogla bi biti savršena odskočna tačka za najbolji ruralni turizam na Balkanu.
U stvarnosti, Popovo polje predstavlja nepregledan niz napuštenih sela koja se izmjenjuju duž magistrale između Ljubinja i Trebinja. Idealno, da dok se vozite prema nekom od tih odredišta ili tražite predivnu pećinu Vjetrenicu, manastir Zavala ili neki od desetak impresivnih kulturno-istorijskih spomenika u ovom dijelu naše zemlje, da se zapitate kako je moguće da je cijeli taj prostor potpuno pust.
U svim selima Popova polja, službeno, ne živi danas više od trista ljudi, a u stvarnosti je taj broj bar dvostruko manji. Gledate žute table sa natpisima Tulje, Mrkonjići, Drijenjani, Do, Strujići, Galičići, Dubljani, …, pokoji novi sakralni objekat i nepreglednu pustoš. Zemlja je istina na pojedinim mjestima obrađena i izgleda lijepo za fotografisanje, ali pustoš sela i ruševine kamenih kuća djeluje deprimirajuće.
S vozovima otišla i nada
U Popovom polju nekad je bilo mnogo više života nego danas. Razlozi njegovog napuštanja i odlaska ljudi su brojni i mnogi nisu strogo vezani samo za hercegovački lokalitet. Ipak, ukidanje uskotračne pruge 1. juna 1976. godine, koja je od Čapljine preko Popova polja na jednu stranu vodila do Dubrovnika, a na drugu do Bileće, prvi je od niza razloga.Ćiro je za Popovo polje bio više od života, uz željezničke stanice rasla su mjesta, razvijala se okolna sela. Kad je otišla pruga, a Jadranska magistrala dodatno dobila na značaju, mogli su i ljudi krenuti tražiti sebe negdje drugo. Enigmatično je, čak i danas poprilično nejasno, da je ona država u vrijeme svog najvećeg razvoja ukinula prugu, a samim time i željeznički promet prema svom najvećem turističkom dragulju. Život u Popovom polju bio je kolateralna šteta te odluke.
Popovo polje u zadnjem ratu bilo je prva linija razgraničenja, predio žestokih vojnih sukoba, a danas je granica dva entiteta. Na ratne linije razdvajanja život se teško vraća i kad su u urbanim područjima, a izgleda potpuno zamre kad su one po planinskim vrletima ili pustim kraškim poljima.
Jedno od najljepših sela u cijelom Popovom polju su Veličani, naslonjeni na kamen, sa plodnim poljem pod nogama i predivnim pogledu prema Jadranskom moru na jugu, kojeg ne vidite, ali osjetite u zraku. Kažu da nigdje nema tako dobrih smokava i ljute rakije kao što je bilo u Veličanima.
Popis stanovništva iz 1991. godine u Veličanima je izbrojao samo 118 stanovnika, skoro dvostruko manje nego onaj deset godina ranije, a istorija piše da su Veličani u 19. vijeki brojali više od 500 stanovnika. Kad smo ovog ljeta krstarili Popovim poljem u Veličanima nismo vidjeli nikoga, iako i danas ima tragova života, vjerovatno zanoći i pokoji starac te ne možemo napisati da je selo potpuno napušteno.
Centralno mjesto i danas je hram posvećen Svetom Arhanđelu Mihajlu, koji je okružen nekropolom stećaka i kao takav proglašen nacionalnim spomenikom kulture. Pretpostavlja se da se nekropola stećaka razvila oko neke ranije crkve čija starost još nije proučena. Njeni ostaci se vide u dnu apside današnje crkve i to sa njene spoljne strane, na jugoistočnom dijelu. Blizu je i kosturnica žrtvama iz Drugog svjetskog rata.
Istorija nije bila saveznik Popovom polju, kako je vrijeme teklo tako je prostor propadao, vozovi prestali prolaziti, a ljudi odlazili. Danas postoji samo nevjerica kako je nevjerovatni potencijal ovako loše realizovan, uprkos najplodnijoj zemlji, obilju vode i blizini mora.
Kliks.ba
LJUBINJE I Šestogodišnji dječak Luka Bajat, iz Ljubinja je, nakon što mu je naglo pozlilo poslije prvog dana u školi, završio na hospitalizaciji u Beogradu.
Luka je član šestočlane porodice, a njegovi roditelji su bez stalnog zaposlenje.
I najteže se izdrži, ali je nekad potrebno da ljudi priskoče i pomognu.
Broj žiro računa u NLB banci 5620088120896945 i dalje je otvoren za uplate svih ljudi velikog srca.
Radio Trebinje